Nedostajanje
Published on 03/22,2015
Tu si, znam. Osećam te. Svakog trenutka u svakom atomu duše i tela. Blizu si, iako si daleko. Ne dopuštam da odeš, ne dopuštam da se udaljiš ni milimetar. Znam da ne želiš da odeš, i to me umiruje. Znam da sam isto toliko i ja tebi blizu, da sam deo tebe. Ne možemo jedno bez drugog, znamo to. Dišemo i živimo jedno za drugo, sanjamo iste snove i težimo da ih ostavrimo zajedno. Tvoja tuga je i moga, tvoja sreća je i moja. Još malo, još samo malo...izdržaćemo.
Nedostaje mi naša slatka rutina, još slađi poljupci, zagrljaji i osmesi. Tvoja koža na mojoj, uzdasi puni uzbuđenja, vrelina koja nas obasipa kad smo zajedno. Nedostaju mi naša golicanja, tuče, maženja, pa sve ponovo i tako u krug. Nedostaje mi deljenje vrućeg hleba i džema, pikantnog kikirikija, gibanice, soka od zove i cigareta sa tobom. Nedostaje mi mračni stančić sa dušekom u ćošku, naš smeh, gledanje filmova i slušanje muzike. Nedostaju mi naši dugi razgovori i svađe, slatka pomirenja, ćutanja. Nedostaje mi spavanje pored tebe, nedostaješ mi.
Ti si moj lek, moja pozitivna misao, moj bol, moje suze. I takav kakav jesi, meni si najbolji, savršen, skrojen po mojoj meri. Neću ti reći da te volim, jer ljubav je mnogo više od te dve reči, i mi to najbolje znamo.
Ti si moj lek, moja pozitivna misao, moj bol, moje suze. I takav kakav jesi, meni si najbolji, savršen, skrojen po mojoj meri. Neću ti reći da te volim, jer ljubav je mnogo više od te dve reči, i mi to najbolje znamo.
